Za suzbijanje predvidljivosti, kao neka nova programska ideja, od ovog utorka, kao mjesečni special, RE: izdanje malog vodiča kroz progresivnu glazbu.
RE: kao ustaljeni dio svake žive mail komunikacije. Kao odgovor. U funkciji ovog radijskog glazbenog izbora kao podsjetnik na neke projekte i imena vrijedne pažnje koja zaslužuju ponovo prostora. Očekujte “RE:” elsegundo jednom mjesečno, vrlo vjerovatno baš ovako, zadnjeg utorka u mjesecu.
A sad zašto ponovo Sandro Perri…
Postoji ta neka teorija o Kanadi kao glazbeno slobodarskom raju, rasadniku talentiranih ljudi koji šetaju gradovima s gitarama i midi kontrolerima, pjevušeći neke vanzemaljske i vanvremenske melodije i slažući preko njih opake beatove. Layer po layer tona i vibracije sa tim jednim specifičnim osjećajem za mjeru i lijepo slušali mi Matthew Dear-a, Caribou, Broken Social Scene ili Destroyer-a. Dalje nabrajanje bi sad moglo ubit bitno i skrenuti pažnju na to zašto ne spominjem Neil Younga i zato ga presk
